Pišem o stvarima koje mi se dogode u mislima. O trenucima koje uhvatim usput kad me nešto lijepo dotakne, kad okusim nešto novo ili samo zastanem i osjetim da želim to zadržati. Pišem i o onome što mi se dugo mota po glavi, o stvarima koje me znaju rastužiti, razveseliti ili jednostavno natjerati da zastanem. Ništa veliko, ništa posebno – samo moje misli, onako kako dolaze. Možda će netko u njima pronaći nešto svoje.
Moja trešnja
Postoji jedno stablo koje više nije moje, a uvijek će biti. I u svakoj njegovoj trešnji uvijek će biti mali dio mene.
NASTAVI ČITATI
No matching results.
Knjiga koja me prepoznala: O cvijeću, korijenju i crvenim nitima
Čudno je kako neke knjige pronađu put do nas baš onda kada ih najviše trebamo, kao prijatelj koji nas podsjeti da nismo same u svojim mislima. Upravo tako mi je u ruke došao roman “Žene koje kupuju cvijeće” autorice Vanesse Montfort. Priča koja, unatoč nježnom naslovu, govori o gubitku, identitetu i hrabrosti da ponovno stanemo na vlastite noge.
NASTAVI ČITATI
No matching results.
Osobna arheologija godine na izmaku
Kraj godine uvijek nekako zove na zbrajanje. Uobičajena retrospekcija, prekopavanje slojeva koji su se tijekom mjeseci nataložili, arheologija vlastitog života. Pregledavamo što je ostalo od nas, što smo uspjeli sačuvati, što smo uspjeli izgubiti.
NASTAVI ČITATI
No matching results.
21.12. – dan kad se okrećemo prema svjetlu
Postoje datumi koji ne mijenjaju svijet izvana, ali iznutra znače sve. 21.12. je moj podsjetnik da čak i nakon najduže noći uvijek krećemo prema svjetlu.
NASTAVI ČITATI
No matching results.
Sitne pukotine kroz koje ulazi život
Nitko te ne pripremi na to kako izgleda kad se svijet raspadne tiho, bez zvuka, bez tragova izvana. Samo ti i težina koja se nastani u prsima i dani koji prolaze dok pokušavaš izgledati kao da si dobro. Nitko te ne nauči kako ponovno disati, kako pronaći smisao u onome što više nema oblik. A ipak, negdje između tišine i boli, polako učiš da i kad sve nestane, ostaneš ti.
NASTAVI ČITATI
No matching results.
Minimalizam svakodnevice
Nosimo puno više nego što mislimo – ne samo u torbama nego i u glavi. Predmeti, odnosi i želje često postanu nevidljivi teret koji nas usporava. Ponekad tek kad nešto pustimo, shvatimo koliko smo mjesta oslobodili. Naš prostor, baš kao i misli, zna postati prenatrpan stvarima “za svaki slučaj” i uspomenama koje su odavno izgubile svoju toplinu. I u ormarima i u srcu zadržavamo ono što nam više ne treba – iz navike, nostalgije ili straha od praznine. Možda pravo bogatstvo nije u onome što zadržimo, nego u miru koji nastaje kad otpustimo sve suvišno i dopustimo sebi da budemo lakši, jednostavniji i prisutniji.
NASTAVI ČITATI
No matching results.
Zašto su poruke “Mislim na tebe” bitne baš onda kad ih ne očekujemo?
U jedan običan utorak ova poruka je unijela svjetlost u moj dan: "Samo da znaš – mislim na tebe." Bez razloga, bez očekivanja. U svijetu gdje često komuniciramo s ciljem, ovakve poruke postaju dragocjene. Iskrene, tihe potvrde da netko misli na nas, bez da išta traži zauzvrat. Možda baš danas trebamo nekome poslati takvu poruku – možda će biti ono malo svjetla u njegovom sivoj danu.
NASTAVI ČITATI
No matching results.