Ponekad ono najvažnije ne izgovorimo naglas. Ostane između redaka, u mislima, u pogledima, u onom nekom osjećaju koji nas stisne, ali ne znamo kako ga pustiti van.
Ovdje u Malom krugu pišu moji prijatelji, poznanici, oni koji su imali potrebu nešto reći. Ovdje nema teme koja mora biti ispunjena niti ritma koji mora biti savršen. Samo iskrenost. Maleni trenuci koji su nas dotakli, misli koje smo držali u sebi, pitanja na koja možda još ne znamo odgovor, ali ćemo ih ovdje podijeliti.
Ovo je prostor gdje svatko može biti svoj. Ranjiv, zbunjen, sretan, miran ili izgubljen.

Ovo je prostor za sve one riječi koje čuče u nama, one koje ne izgovorimo jer se bojimo, sramimo, jer mislimo da nisu važne, a zapravo nas tište i traže svoj put van.
Možda će netko ovdje pronaći hrabrost da iz sebe izbaci ono što ga dugo pritišće, što mu ne da mira.

Ali ne moraju sve priče biti tihe ili tužne.
Možda će netko poželjeti napisati nešto veselo, prenijeti svoju pozitivnu energiju, sreću, podijeliti neko saznanje, otkriće, trenutak koji mu je osvijetlio dan.

Možda se prepoznaš u nečijim riječima. Možda pronađeš svoj redak između njihovih. Možda će tvoje riječi olakšati, možda će nekome odnijeti dio bremena, a najvažnije – bit će izgovorene.