Hanoi je jedinstven po puno toga. Prije svega po Staroj četvrti, labirintu kojeg čine 36 zapletenih ulica. U prošlosti su se u svakoj od njih izrađivali i prodavali specifični proizvodi, a po njima su i dobile imena, npr. ulica srebra, svile, bronce, soli… Godine su donijele mnoge promjene, ali neke od njih i danas su zadržale svoje tradicionalne osobitosti. Na ulicama je nevjerojatan broj motora, kreću se u svim smjerovima i vješto manevriraju kroz gužvu naizgled ne mareći puno za prometna pravila. Usprkos tome, ko u nekom imaginarnom plesu, sve ima svoj sklad i teče bez zastoja i stresa. Osjetila su sva maksimalno opterećena. Buka vozila i uličnih prodavača natječe se sa šarenilom boja i prodornim mirisima ulične hrane.
S druge strane, postoji ravnoteža u obliku tihih pagoda i hramova s mirnim vrtovima, mirnih šetnica uz obale jezera, skrivenih kafića unutar mirnih uličica. Tu je i drevno kazališta lutaka na vodi koje oživljava priče iz davnina i uz tradicionalnu glazbu prenosi atmosferu prošlih stoljeća.
Old Quarter – Stara četvrt
Stara četvrt najvažnija je i najprometnija atrakcija grada. Međusobno isprepletene uske ulice sa starim kućama, uskim i visokim, često smještene u sjeni stabala, ispunjene su brojnim trgovinama. Trgovine svilom, zlatarnice, trgovine začinima, prodavaonice starih lampiona i brojne druge trgovine tradicionalnih zanata i vještina. Fasade su živopisne, brojne od njih ukrašene vijetnamskim motivima. Arhitektura je jedinstvena mješavina tradicionalne vijetnamske gradnje i francuskog kolonijalnog stila, a mnogo kuća skriva u svojim dvorištima prekrasne vrtove.
Obrtnici koji su davno došli u Hanoi iz sela grupirali su se u udruge specijalizirane za isti obrt. Svaka udruga imala je svoju ulicu, a članovi bi u njoj i živjeli i proizvodili i prodavali svoje proizvode. Sve je bilo na jednom mjestu. Velik broj tih ulica zadržao je i danas svoja imena. Mogu se pronaći i neke trgovine koje još uvijek izgledaju nepromijenjeno te i dalje prodaju ručno izrađene proizvode. Zanimljivo je bilo vidjeti kovačku ulicu, bambusovu, ulicu srebra i kratko biti dijelom njihove tisućljetne povijesti.
Ulice su pune života u svako doba dana. Na svakom se koraku isprepliću smjerovi stotina motora. Na svakom semaforu, na svakom raskrižju svjedoči se nevjerojatnoj koreografiji vozača. Čini se kao da nema pravila, ali istovremeno postoji neki nevidljivi red. Prelazak ceste prvog je dana izgledao kao nemoguća misija jer to more motora ne prestaje, a zebre stoje na svom mjestu samo kao kozmetički dodatak asfaltu. Čak smo i u hotelu dobili posebnu uputu kako prelaziti cestu. Jer vozi se svakako i na motorima se prevozi sve i svašta. Samostalno, u dvoje, u troje, u četvero pa i više, u štiklama i u šlapama. S ogromnim količinama robe tako da se vozač ponekad ni ne primjećuje. A vozači su ustvari jako naviknuti i spretni u izbjegavanju pješaka, a stalno trubljenje samo je pristojan način signaliziranja kada je netko blizu. Najteži dio je skupiti hrabrost i krenuti.
Pored svega toga, dio ceste okupiraju i ljudi u tradicionalnim slamnatim šeširima koji guraju kolica prepuna robe za prodaju. Ili nose robu na tradicionalan način – na štapu prebačenom preko ramena s kojeg s obje strane vise košare pune voća i povrća ljuljajući se u ritmu hoda. To mi je bio jedan od najupečatljivijih prizora, stavljen je i na brojne razglednice, a istovremeno izgleda kao da je izvučen iz nekih dalekih vremena.
Kazalište lutaka na vodi – putovanje u prošlost
Jedna od atrakcija i prepoznatljiva znamenitost grada Hanoija je poznato kazalište lutaka na vodi – Thang Long Water Puppet Theatre. Bogate je povijesti, potječe iz 11. stoljeća. Kažu da su ribari nekad, u doba kad su rižina polja bila poplavljena, na ovaj način zabavljali obitelj i rodbinu. Koristili su vodene površine kao scenografiju za svoje predstave s lutkama, a kroz predstave su pričali o povijesti, prepričavali su običaje, slali moralne pouke. Lutke su rađene ručno, napravljene su od drveta i svaka je jedinstvenog izgleda.
Voda je ključan element izvedbe i ona ustvari čini predstavu toliko jedinstvenom i čarobnom. Ispred gledatelja se nalazi veliki bazen, a lutke se kreću lagano po površini vode. Glumci koji upravljaju lutkama su sakriveni i, promatrajući predstavu iz gledališta, samo naslućujemo gdje se nalaze i na koji način upravljaju lutkama. Dodatno doživljaj upotpunjuju i zvukovi vode i odrazi svjetala na njenoj površini. Uz bazen su smješteni svirači tradicionalnih instrumenata, a glazba je dobro usklađena s pokretima lutaka na sceni.
Priče koje lutke prepričavaju su inspirirane tradicijom, poviješću i svakodnevnim životom. Obično su vezane uz ribare, seljačke poslove, ali ima i poneka borba sa zmajevima. Nekad davno ovo je bio jednostavan oblik zabave ribara, a danas je ne samo značajna turistička atrakcija nego predstavlja kulturni identitet i ogromno bogatstvo zemlje koje se s ponosom prenosi generacijama.
Train Street – najpoznatija ulica Hanoija
Train street je sasvim jednostavna, ali i jedinstvena atrakcija grada. Uska, zavojita, šarena slikovita ulica, baš kao jedna od mnogih u gradu, ali osobita po tome što njenom sredinom prolazi željeznička pruga, a domovi skromnih kuća koje se u njoj nalaze pretvoreni su u šarmantne kafiće sa stolovima postavljenim tik uz samu prugu. Za domaće stanovništvo prolazak vlaka nekoliko puta dnevno je svakodnevna rutina, a posjetiteljima grada ovo je fascinantan prizor. Privlači stotine ljudi koji se ovdje okupljaju kako bi doživjeli trenutak prolaska vlaka i zabilježili ga svojim fotoaparatima.
Kroz godine, povećan broj turista stvorio je velike gužve i nepotrebne opasnosti od nezgoda. Puno je tu neopreznih ljudi, istovremeno previše željnih “posebnih” fotografija koje će osvojiti društvene mreže i premalo svjesnih opasnosti. Prije par godina iz tog razloga lokalne su vlasti zatvorile kafiće i zabranile turistima dolazak na tračnice. U doba našeg boravka u Hanoiju bez problema smo posjetili Train Street. Nije bilo nikakve zabrane ni ograničenja, ali ni prevelike gužve. Domaćica kafića kojeg smo posjetili je nekoliko minuta prije dolaska vlaka provjerila sve svoje goste, upozorila ih na dolazak vlaka, zamolila da ne ustaju i ne približavaju se pruzi i da oprezno fotografiraju. Prolaskom vlaka sve je utihnulo i život se nastavio kao da se ništa nije dogodilo.
Ovaj autentičan kutak Hanoija, iako jako zanimljiv i slikovit, nekako se bori s očuvanjem ravnoteže između turističke privlačnosti i sigurnosti lokalnog stanovništva i posjetitelja. I dalje će sigurno ostati mjesto koje će privlačiti brojne znatiželjnike iz cijelog svijeta, ali u tome je važno ne zaboraviti sačuvati njegovu suštinu – život, ritam i kulturu ljudi koji su svoje domove izgradili uz tračnice. Nadam se da će zadržati svoju jedinstvenost i šarm i da će svaki posjetitelj sa sobom ponijeti posebnu uspomenu bez da ugrozi svakodnevni život ljudi koji tamo žive.
Legenda o maču
Jezero Hoan Kiem je jako popularno mjesto okupljanja obitelji, ljubitelja prirode i mjesto za vježbanje Tai Chia. Nalazi se odmah pored stare četvrti, a idealno vrijeme za šetnju je vikendom jer je u to doba zabranjen promet pa se pretvara u mirnu oazu. Uz jezero se veže i legenda o maču. Prema legendi, u 15. stoljeću, kada je Vijetnam bio pod vlašću Ming dinastije, tadašnji car Le Loi dobio je na dar čarobni mač kako bi se borio protiv neprijatelja i uspješno otjerao strane osvajače. Nakon što je u tome uspio, zemlja je ušla u eru mira. Nakon pobjede, ploveći jezerom, iz dubina mu se pojavila veličanstvena zlatna kornjača i zamolila ga da joj vrati mač. Car je udovoljio molbi, a kornjača je zaronila i nestala pod vodom simbolizirajući tako završetak rata. Poštujući ovaj mistični susret, Le Loi je preimenovao jezero u Ho Hoan Kiem što znači “jezero vraćenog mača”. Legenda još kaže i da se kornjača pretvorila u duha – čuvara jezera i simbol je slobode i neovisnosti Vijetnama. Na jezeru se nalazi i Turtle tower, zanimljiva građevina koja odaje počast čarobnoj kornjači i maču Le Loia kojeg i dalje čuva.
Egg Coffee – najpoznatija vijetnamska kava
Kad vrućina postane izazov najbolje su utočište mali kafići i restorani, ne samo za osvježenje nego i pravu gozbu za nepce. Iako ju inače ne pijem, kava mi je ovdje postala nezaobilazni dio dnevnog rituala koji me je posebno radovao.
Priča kaže da je ova kava nastala u francuskom kolonijalnom razdoblju kada je u Hanoiju postojala oskudica mlijeka. U poznatom hotelu Sofitel Legend Metropole barista Nguyen Van Giang inspiriran nedostatkom mlijeka odlučio je pronaći alternativni sastojak kako bi gostima ponudio bogatu kremastu kavu. Umutio je jaje kao neophodnu zamjenu, a napitak je postao toliko poznat da je Giang otvorio svoj kafić kojeg i danas vode njegovi nasljednici.
Ova jedinstvena kava postala je simbol Hanoija i poslužuje se u gotovo svim kafićima u Hanoiju, ali i u ostalim dijelovima zemlje. Mnogi kafići ponose se svojim vlastitim verzijama ovog specijaliteta, svaki s malim varijacijama u receptu. Iako su osnovni sastojci poput kave, jaja i kondenziranog mlijeka isti, varijacije recepta mogu uključivati i neke dodatne sastojke poput viskija, ruma, meda, vanilije, cimeta ili čokolade.
Hram književnosti i Tran Quoc Pagoda
Hram književnosti u Hanoiju jedno je od najvažnijih znamenitosti grada. Izgrađen je u tradicionalnom vijetnamskom stilu, jako je elegantan i skladan. Posvećen je Konfuciju, a također je i mjesto prvog nacionalnog sveučilišta Vijetnama. Sakriven je u ograđenom kompleksu s brojnim uređenim vrtovima i malim jezerom. Cijeli kompleks predstavlja divnu ravnotežu užurbanom i bučnom gradu, a u doba vrućina prava je oaza i mjesto za predah i ugodnu šetnju. Za vrijeme našeg dolaska ovdje se okupilo veliko mnoštvo mladih školaraca, svečano odjevenih i prilično uzbuđenih. Fotografirali su se u središnjem dijelu hrama. Pretpostavljam da se radilo o proslavi završetka školovanja. Hram je bio savršena kulisa za obilježavanje njihovog važnog životnog trenutka, prepun simbolike i povijesnog značaja.
Tran Quoc Pagoda je slikovita građevina smještena na malom poluotoku na jezeru West Lake. Smatra se najstarijom pagodom u Hanoiu s poviješću koja seže više od 1.500 godina unatrag. Prepoznatljiva je po visokom stupu koji se penje jedanaest katova i može se uočiti izdaleka. Okružena je lijepim zelenilom i mirnim vodama jezera.
Na relativno maloj udaljenosti nalazi se i Ho Chi Minhov mauzolej pa je zgodno prošetati tim dijelom grada i istovremeno ih obići. Mauzolej je monumentalna građevina smještena na ogromnom trgu Ba Dinh na kojem je proglašena neovisnost Vijetnama. Unutar kompleksa čuva se i balzamirano tijelo Ho Chi Minha, nacionalnog heroja. Obišli smo i vrtove koji ga okružuju s pažljivo uređenim stablima, ukrasnim grmovima i cvjetnjacima.
Mural Street Hanoi
Još jedna zanimljiva ulica grada je Mural street. U samom je središtu grada, duljine otprilike 200 metara, a i kako joj samo ime kaže – poznata je po svojim prekrasnim muralima koji krase željezničke lukove. Umjetnička djela izrađena su na drvenim podlogama i prikazuju većinom svakodnevni život lokalnog stanovništva. Svaki mural priča svoju priču, od prizora prodavača na tržnici do živopisnih festivala. Neke slike imaju 3D efekte i namijenjene su da se prolaznici fotografiraju s njima i uklope kao da su dio murala.
Posebno privlače pažnju murali s lokalnim motivima, poput starinskih bicikala, starih tramvaja ili tradicionalne narodne nošnje. Ulični svirači i drugi umjetnici često se mogu vidjeti upravo ovdje, dodatno obogaćujući atmosferu i čineći ulicu živom galerijom na otvorenom. Nije uvijek bila ovako šarena i privlačna. Nekada zapušten prostor ispod željezničkih lukova, pretvoren je u umjetničku oazu u sklopu gradskog projekta obnove javnih površina. Ideja je potekla od lokalnih umjetnika koji su željeli unijeti boju i život u zaboravljeni dio grada.
I još je puno toga zanimljivog ovdje, ali nakon nekoliko dana boravka put nas je vodio dalje. Za početak prema čarobnom Ha Long Bayu – zaljevu smaragdnih otoka i jednoj od najpoznatijih atrakcija Vijetnama.