Sasvim neobičan početak dana…

Preduvjet su mu bili savršeni vremenski uvjeti. Jer za ranojutarnji uzlet ovom neobičnom letjelicom potrebno je upravo to. Vode ju samo vjetar, iskusan pilot i kombinacija vrućeg i hladnog zraka. A nudi savršeno miran let, tišinu i bajku na dlanu. Nezaboravan doživljaj leta balonom i malo drugačijeg pogleda na naše zagorske brege. Ovog jutra bili su okupani maglom i prepuni boja koje samo priroda može osmisliti, a romantičan izlazak sunca najbolja podloga za nazdravljanje rođendanu i svim lijepim danima koji slijede.

Kako se balon lagano uzdizao, svijet je postajao sve tiši i manji. Ispod nas, sela su još uvijek spavala, zamotana u meke velove magle, dok su prvi sunčevi zraci dirali krovove i otkrivali zelene livade i šumske proplanke našeg Zagorja.

S visine, sve brige izgledaju manje, a horizont širi obećanja. U tom lebdećem trenutku, čovjek postane svjestan koliko je čudo živjeti. Balon nije jurio, nije se borio s vremenom. Samo je bio lagan, prisutan i slobodan. Baš kao i mi, u tom savršenom jutru. Tišina je bila gotovo opipljiva, prekidana samo tihim šuštanjem plamenika koji je polako punio balon toplim zrakom.

U tom letu, okružena ljepotom i ljubavlju, osjetila sam neopisivu sreću, onu duboku, tihu radost što se uvlači u svaku poru bića i čini da trenutak traje vječno. I možda neću pamtiti svaki detalj, ali sjećat ću se tog osjećaja lakoće, sreće i beskrajne tišine. Kad srce osjeti mir, a nebo tiho šapuće: „Sve je upravo onako kako treba biti.“