Moderne četvrti, izrasle u visinu, sa staklenim neboderima i ogromnim trgovačkim centrima, užurbanim stanicama sky traina i metroa. Na kraju dana to su mjesta za noćne provode u atraktivnim rooftop barovima. S druge strane, malo manje atraktivan život odvija se na kanalima i uz rijeku Chao Praya. Grad ima cijelu mrežu kanala koja ga isprecijeca, uglavnom su onečišćeni i puni smeća i na žalost dom su malo manje sretnim stanovnicima metropole. Sve je to dio Bangkoka.
Khaosan Road
Khaosan Road jedna je od najpoznatijih ulica Bangkoka, nezaobilazna u svim vodičima i preporukama, tipično je must odredište u Bangkoku koje spominju svi vodiči. Omiljeno je okupljalište backpackera sa svih strana svijeta. Sinonim je za noćni život, zabavu, glasnu glazbu, jeftine hostele, brojne štandove s odjećom i lošim suvenirima, tatoo salone i salone masaže. Baš kako je i najavljeno u svim blogovima, ovdje ima svega, pa i prženih insekata, škorpiona na štapićima, krokodila. Na sve strane razbacani šareni neonski natpisi, bezbrojni barovi, svaki sa svojim happy hour ponudama, štandovi s uličnom hranom i isprepleteni mirisi slatkog i slanog. Malo baca na film The Hangover.
Mene osobno mjesto nije impresioniralo. Prevelika gužva i previše nametljivih prodavača, glasni skuteri koji se probijaju kroz ljude, mirisi sa svih strana… Ali, sjedeći na jednoj od terasa kafića i promatrajući s udaljenosti sva ta zbivanja, sva ta šarolikost ima svoju priču i zanimljivo je svratiti i osjetiti tu atmosferu iz prve ruke. A osim toga, jedan od boljih Pad Thaia pojela sam upravo ovdje.
Hramovi Bangkoka
Poseban doživljaj Bangkoka bili su mi hramovi. Budući da je ovo bilo moje prvo putovanje na Tajland, bio je to i prvi susret s kulturom, religijom i hramovima. Nisam znala što očekivati, a upravo su mi hramovi postali jedno od najljepših iskustava. Mirne oaze s potpuno drugačijom energijom od ostatka grada.
Prvi kojeg sam posjetila bio je Wat Pho, dom ogromnog zlatnog ležećeg Bude. Njegova veličina je nevjerojatna, teško ga je u potpunosti obuhvatiti pogledom, a kamoli objektivom fotoaparata. Blag osmijeh i savršeno izduženo tijelo koje ispunjava cijelu dvoranu. Prostor usporava korake. Izvan glavne dvorane otvara se čitav labirint dvorišta, paviljona i stupova ukrašenih keramičkim cvjetovima i šarenim glazurama. Na jednom se mjestu čuje tiho brujanje molitvi, na drugom smijeh posjetitelja, a u pozadini stalno odjekuje onaj poseban zvuk hramova – ritmično zveckanje kovanica koje padaju u metalne zdjelice. Taj zvuk djeluje gotovo meditativno, kao da za svaki „ting“ netko ostavlja mali tračak nade. Te zdjelice su dio tradicionalne budističke prakse davanja milodara i stvaranja zasluga. Posjetitelji u hramu mogu kupiti mali set kovanica te potom u svaku zdjelicu ubaciti po jednu.
Ovdje sam dobila na dar i narukvicu budističkog svećenika. Zavezao ju je lagano, uz molitvu na jeziku kojeg nisam razumjela, ali su njegove tihe riječi imale toplinu koja se ne zaboravlja. Nosila sam ju dugo i još ju uvijek čuvam. Nekako vjerujem da i ona čuva mene.
Hram Wat Arun ili hram Zore, smješten je na suprotnoj obali rijeke Chao Phraya i već na prvi pogled djeluje posebno. Ukrašen keramičkim pločicama u bezbroj boja i uzoraka, izgleda kao da je satkan od sitnih komadića porculana koji zajedno stvaraju čarobnu cjelinu. Izbliza djeluje nježno i gotovo krhko, svaki detalj fino oblikovan, svaki cvjetni motiv pažljivo postavljen. Ali promatra li ga se izdaleka, osobito s druge strane rijeke, hram poprima sasvim drukčiji karakter. Njegovi visoki tornjevi uzdižu se prema nebu, a noću, obasjan toplim svjetlima, izgleda moćno i gotovo nestvarno, kao svjetionik nad vodom. Refleksija u rijeci dodatno naglašava dojam, pa se čini kao da hram u rijeci ima svog treperavog blizanca.
Hram Wat Phra Kaew je smješten u srcu Velike kraljevske palače. Impresivno je to mjesto, toliko bogato bojama i sitnim detaljima da se pogled stalno gubi među isprepletenim uzorcima, kipovima i ukrasima. Zeleno, zlatno, plavo, sve blješti, svaka površina se presijava na suncu kao da je malo prije ispolirana. Toliko boja i detalja na jednom mjestu da oči ne znaju na kojem se mjestu zaustaviti. Čak i ogromna vrućina koja žari obraze postaje manje bitna i ne smeta toliko. Kompleks je poput malog grada unutar zidina. Niz paviljona, terasa i svetišta povezanih uskim prolazima, svaki sa svojom pričom i simbolikom. Na svakom koraku stoje čuvari hrama, prepoznatljivi divovi, šareni i moćni, bdiju nad posjetiteljima. Na mjestima se pojavljuju male skupine redovnika u narančastim haljama, prolaze tiho, gotovo nečujno, unoseći dodatnu dozu mirnoće u cijelu tu raskoš. U središtu svega nalazi se hram Smaragdnog Bude, mjesto koje privlači i hodočasnike i turiste. Unutrašnjost je puna zlata i sjaja, ali atmosfera je iznenađujuće tiha. Ljudi stoje ili kleče u tišini, promatrajući malu figuru Bude postavljenu visoko iznad. Ostaje mi osjećaj da bih se ovdje mogla vraćati još puno puta i svaki put otkriti nešto novo.
Wat Saket, hram smješten na brežuljku, već izdaleka otkriva svoj zlatni stup koji dominira krajolikom. Kad se stigne do njegova podnožja, započinje uspon vijugavim stepenicama kroz bujno zelenilo, sve do vrha s kojega se pruža prekrasan pogled na Bangkok. Grad se odozgo čini kao da stane na dlan. Raznobojan, ogroman i bučan, a ipak nekako dalek i miran. Poseban je doživljaj doći u trenutku zalaska sunca kad nebo dodatno krase tople, žarke boje. U tom pogledu potpuno sam uživala sve dok me naglo nije presjekla misao o torbi koja je u žurbi i dojmovima ostala u restoranu negdje daleko dolje. Na kraju se i ta mala drama pretvorila u lijepu priču: ljubazni su ljudi zbog nas ponovno otvorili restoran i s osmijehom vratili zaboravljenu torbu, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu. Još jedna sitnica koja se urezala u srce i podsjetnik da se dobre stvari često dogode onda kada ih najmanje očekujemo i da je svaki trenutak, čak i onaj pomalo stresan, dio lijepih uspomena koje nosimo kući.
Pogled odozgo
A onda, kao potpuna suprotnost miru hramova, dolazi jedan sasvim drugačiji doživljaj Bangkoka. Rooftop barovi. Nezaobilazni. Moj prvi susret s večerom na krovu visokog nebodera, s panoramom koja se otvara na sve strane, s tisućama svjetala koja svjetlucaju kao da je cijeli grad posut zvjezdicama. Fini kokteli, lagana glazba, vjetar visoko iznad ulica i onaj trenutak kad gledaš Bangkok iz potpuno nove perspektive.
Noćne tržnice
Svaki od gradova Tajlanda u koji smo svratili imao je svoju noćnu tržnicu. Ponekad su otvorene samo vikendom ili posebnim danima u tjednu, a ponekad svakodnevno samo dio neke ulice noću dobije novo ruho. Pretvore se u spektakl pun štandova s ukusnom hranom, lokalnim suvenirima, živom glazbom. Mjesto je za okupljanje, druženje i idealno za promatranje načina života. I nezaobilazno cjenkanje. Više od kupovine privlačile su me te žive boje, mirisi hrane, doživljaj i jedinstvena atmosfera, poneka interakcija s lokalnim stanovništvom.
Tuk tuk u Bangkoku
Za transfere unutar grada osim vlakova, metroa, sky vlakova, autobusa i brojnih taksija postoje tuk tukovi, autentična, prepoznatljiva, mala, šarena, bučna vozila, pravi simbol Tajlanda i jedinstveno iskustvo u destinaciji. To je motorizirana verzija rikše. Svako vozilo je drugačije, šareno, okićeno svakojakim ukrasima i izrazito fotogenično, a vožnja ovim otvorenim vozilicama na tri kotača kroz vrućinu i buku grada je prije svega jedinstvena zabavna aktivnost. Za sve ostale vožnje pametnije je uzeti taksi jer je klimatiziran, udobniji i jeftiniji.
U Bangkoku smo sretali tuk tukove veličine za max tri osobe dok u drugim dijelovima Tajlanda ta vozila budu malo prilagođena pa izgledaju kao mali kamiončići koji mogu primiti i pet šest osoba. Ne koriste ih samo turisti nego i lokalno stanovništvo. Postoje i ture razgleda grada uz vožnju tuk tukovima. Cijena se dogovara unaprijed i podložna je cjenkanju. Ne postoji nešto poput taksimetra i vozač uvijek najprije predlaže neku visoku cijenu koja se kasnije cjenkanjem spušta. Tuk tuk je češće brži od taksija jer je sitan pa vozi i između voznih traka često mijenjajući smjer. Lako se probija kroz gužvu bez stajanja ostavljajući veća vozila zaglavljena u prometu. Međutim, u Bangkoku s velikim udjelom ispušnih plinova nije baš najugodnija vožnja gustim prometnicama u otvorenom vozilu. Puno je smoga i prašine, jako je zagušljivo i zato ne sasvim ugodno. Dakle, zabavno je svakako ga probati više puta radi tog jedinstvenog doživljaja kaotičnih ulica Bangkoka, ali na kraće relacije.
Chiang Mai
Samo sat vremena leta udaljen od Bangkoka, Chiang Mai diše sasvim drugačijom atmosferom; ovdje je sve usporenije, mirnije, manje, tiše, s puno zelenih oaza. Nakon dosta vremena iznenadila nas je tišina, a ujutro su za buđenje bile zaslužne ptice. Svaka smještajna jedinica našeg hotela nosi svoje ime, a ime naše bilo je – baš kao da sam ga sama birala – Good memories ☺️ Lijepih uspomena sigurno će biti obilje.
Chiang Mai je jedan od najstarijih gradova u Tajlandu pa tako obiluje povijesnim spomenicima, uključujući zidine i utvrde koje su nekad štitile grad. Na maloj udaljenosti tu se nalazi velik broj prekrasnih budističkih hramova. U svakom od njih neka ugodna atmosfera, lijepo uređeni vrtovi, puno cvijeća, mir i tišina. Lako je provesti cijeli dan šećući od jednog do drugog, a sve polako, uz poneko stajanje za odmor ili osvježavajući smoothie.
Za razliku od Bangkoka ovdje je atmosfera puno mirnija, opuštenija, tempo je stvarno lagan, naglasak je na šetnjama mirnim ulicama, opuštanje u spa centrima, uživanju u hrani i piću. Jedini pomak od te mirnoće su noćne tržnice. Poseban su doživljaj. Kažu da su ovo jedne od najživopisnijih u Tajlandu. Upravo ovdje uživali smo u najukusnijim obrocima na cijelom putovanju. Osim hrane ovo su sjajna mjesta za kupnju suvenira, a i za uživanje u živoj glazbi. Ponekad je bilo divno i samo sjesti i promatrati sve što se zbiva oko nas.
Dan u zagrljaju slonova
Ovo su Kham Noi, Mae Kham Suk i Heng Heng i s njima smo danas proveli dan. Pripadaju Karen Elephant Serenity, jednom od brojnih utočišta za slonove u šumovitom dijelu okolice Chiang Maia. Ovo utočište brine o slonovima na pravilan način, puštajući ih da žive slobodno, bez prisiljavanja na jahanje i druge aktivnosti kojima ih se zlostavljalo u turističke svrhe. Predivne su životinje i fantastičan je doživljaj i jedinstveno iskustvo biti uz njih.
Karen Elephant Serenity je mirna oaza smještena u sjevernom dijelu Tajlanda. To je organizacija koja pruža posjetiteljima jedinstvenu priliku upoznavanja ovih divnih životinja u njihovom prirodnom okruženju, stvarajući nezaboravna iskustva, a istovremeno podižući svijest o važnosti njihova očuvanja.
Smješteni visoko na travnatom brežuljku, okruženi šumom, slonovi ovdje imaju priliku slobodno lutati prostranim travnatim poljima, istraživati obližnju šumu, kupati se u potocima i uživati u međusobnoj interakciji. Tretiraju se s poštovanjem, ljubavlju i brigom za njihovu dobrobit, a posjetiteljima se pruža prilika naučiti o njihovom ponašanju, načinu života i izazovima s kojima se suočavaju u divljini. I ne samo to, nego i sudjelovati u raznim aktivnostima koje promiču interakciju s ovim divljim životinjama na etički način. Od hranjenja slonova do izrade zdravih poslastica za njih, svaki dio iskustva pruža dublje razumijevanje i poštovanje prema ovim divnim životinjama. Slonovi su iznimno inteligentne životinje s visoko razvijenim emocionalnim i društvenim vještinama, ali na žalost, populacija azijskih slonova je suočena s nizom prijetnji koje ugrožavaju njihov opstanak u divljini. Projekti poput Karen Elephant Serenity pružaju nadu da se ovaj trend može promijeniti.
Smile Organic Farm Cooking School
Ljubav prema gastronomskim užicima i jednako velika prema kuhanju odveli su nas danas na kratku radionicu pripremanja tajlandskih jela. Jer, ponijeti doma neko novo znanje i iskustvo najbolji je mogući suvenir, a recepti i dobiveni savjeti pomoći će da i na ovaj način sačuvamo uspomene na putovanje. Tajlandska nam je jedna od omiljenih kuhinja tako da je užitak time bio još i veći.
Škola kuhanja smještena je u idiličnoj prirodi Chiang Maija, na organskoj farmi pa smo tako prije samog iskustva kuhanja imali priliku prošetati njihovim vrtom, naučiti ponešto o različitim biljkama i njihovoj upotrebi u tajlandskoj kuhinji, pomirisati i kušati neke od autentičnih začina – ginseng, limunske trave, različite vrste bosiljka. Sami smo odabrali nekoliko jela koja želimo pripremati i svatko je imao svoju radnu jedinicu i spremne sastojke u skladu s odabranim jelima.
Tajlandska je kuhinja poznata po svojoj raznolikosti okusa i bogatstvu začina. Karakterizira ju kombinacija slatkog, kiselog, gorkog, slanog i začinjenog okusa, koja stvara jedinstvene i složene okuse u jelima. Bilo je tu raznih varijanti zelenog i crvenog currya s piletinom, pad thaia, tom yum juhe, a pripremali smo i curry pastu prema izboru. Jedan jako zanimljiv, poučan, mirisima i okusima bogati dan u prirodi.
Andamansko more
Nakon desetak ugodnih dana kontinenta došlo je vrijeme za dolazak na obalu. Slijetanje u Krabi i prvo upoznavanje tajlandskih otoka upravo iz ove mirnije, prirodnije perspektive. Već pri slijetanju osjetila se neka druga energija. Netko je utišao zvukove i pojačao prirodu. Krabi je poznat po svojoj nevjerojatnoj prirodi: visokim vapnenačkim stijenama koje izranjaju iz mora, mirnijim plažama, mangrovima i zelenilu. Grad sam po sebi nije previše atraktivan, ali otoci su prava mala čuda. Stoga je Krabi savršena polazna točka za island hopping.
Velik je broj otoka ovdje u Andamanskom moru. Stjenovito izviruju visoko iz mora i skrivaju prekrasne plaže. Odabrali smo one prema kojima se usmjerava manji broj turista pa samim time nude više tišine i mira. Nijanse zelene i plave boje mora su nenadmašne, predivne plaže bijelog pijeska prepune su školjaka i koralja, podvodni svijet bogat šarenim ribicama, obale krase palme i tropske šume. Baš kako zamišljamo raj. Gotovo svaki od otoka ujedno je i nacionalni park. Do svakog od njih plovi tzv. long tail boat, drveni brodić ukrašen šarenim trakicama, najčešće jako bučan, ali s brižnim i ljubaznim kapetanom. U dogovoreno vrijeme vraća se po nas na otok i vozi natrag prema hotelu. A sutra novo iskustvo na novom otoku…
Iz Krabija smo se kopnenim putem prebacili do Phuketa i odmah po dolasku osjetila se razlika. Phuket je puno veći, živopisniji i razvijeniji. Ovdje je sve malo glasnije, veće i življe: široke ceste, velika je turistička ponuda, bezbroj plaža i kvartova koji imaju potpuno različitu atmosferu.
Dan velikih valova… Jedan od onih dana s crvenim zastavama na plažama koje ukazuju na opasnost kod plivanja. Možda je malo opasno, ali je istovremeno i jako privlačno. Niotkuda samo se stvore i osim što žestoko udaraju i svojom visinom sklanjaju sve što im se nađe na putu, dodatno to čine još i svojom silinom kod povlačenja mora natrag. Gospodinu odnijeli naočale, drugome šiltericu, gospođi izbacili opremu iz grudnjaka… Zabavno je u tom trenutku biti u moru, ali s oprezom. Neminovno u tom trenutku razmišljam o najrazornijem tsunamiju koji se ne tako davno dogodio na ovom istom mjestu. Svakodnevno na to podsjećaju i brojni znakovi sa smjerovima za slučaj potrebne evakuacije, tornjevi, upozorenja u hotelima i na javnim mjestima na koja mi baš nismo navikli. Ako ovi valovi izgledaju opasno, pitam se kako je izgledalo kad se odjednom stvorio onaj ogromni 19-metarski odnoseći sve pred sobom.. Srećom, danas više nema vidljivih tragova te tragedije i fokus nam je svima samo na odmoru i zabavi.
Izlazak sunca zadnjeg dana boravka dočekali smo na pučini, uz more koje je baš tog jutra odlučilo biti malo grublje pa nas dobro prodrmalo valovima. Možda da nas potakne da bolje otvorimo oči za sve što slijedi. Prekrasne uvale, obično instagramski razvikane, ovog jutra bile su još prazne i tihe. Još jedan naporan vidikovac nagradio je trud i želju. Ronjenje u društvu šarenih raznobojnih ribica za mene je nova aktivnost koju želim ponoviti i onda na kraju, meni najljepši dio, još jedan od otoka čija ljepota ostavlja bez riječi. Jedan od onih spremljenih u rubriku ‘Svakako doći još jednom’. A kao i svaki dan, sunce je završilo predstavu svojim teatralnim odlaskom.
I tako je Tajland, u svim svojim kontrastima, od kaotičnih ulica Bangkoka, mirnih hramova i zelenila sjevera, do tirkiznog mora juga, polako ispisao svoju priču u meni. Putovanje koje je ostavilo više od fotografija i suvenira. Ostavilo je osjećaje, mirise, boje i želju da se jednog dana vratim jer neka mjesta jednostavno ne ostaju samo uspomena nego postanu dio tebe.