Središte Bruxellesa
Bruxelles nas je dočekao mirisom čokolade, baš kako smo i priželjkivale. Na gotovo svakom koraku stoje primamljive čokoladnice, neke od njih prave male umjetničke galerije. Njihovi izlozi puni pralina savršenih oblika i sjaja, kombinacije okusa koje je teško i izgovoriti, a kamoli odoljeti im. Neuhaus, Mary Chololatier, ELizabeth, Corne Port-Royal, Pierre Marcolini… Teško je izdvojiti najbolju. Svaka je bila priča za sebe, mali svijet elegancije i slatkog savršenstva.
Istodobno elegantan i pomalo neuredan, Bruxelles je i povijesan i moderan grad. U njegovim se ulicama miješaju jezici, kulture i mirisi. Glavni trg Grand Place bio je predivan sa svojim raskošnim pročeljima i zlatnim detaljima koji su blistali pod oblačnim nebom nakon kiše, a samo nekoliko ulica dalje od trga, grad se pretvara u labirint prolaza, malih trgova i živih terasa. Stari dio grada ima posebnu toplinu i živost. Uske ulice vode od jednog iznenađenja do drugog. Svaka skriva neku ljepotu: staru knjižaru, skriveni prolaz koji vodi na mali trg, oslikano pročelje ili balkon prepun cvijeća.
Dok su se usta sladila, oči su se otvarale za drugi vid umjetnosti. Bruxelles je, naime i grad murala. Na svakom koraku, na zidovima starih zgrada, oživljavaju likovi iz stripova. Od TinTina, Štrumpfova i Asterixa, do Lucky Lukea i nekih nama potpuno nepoznatih likova. Šetnja gradom tako je postala i potraga za tim šarenim pričama.
Šetnja nas je tako dovela i do najpoznatijeg stanovnika grada, Manneken Pisa. Često putnici imaju velika očekivanja pa se na kraju razočaraju njegovom minijaturnom veličinom. Tek malo veći od dječje lutke, ipak je i dalje najprepoznatljiviji lik grada. Njegova je slava daleko nadmašila njegove dimenzije. A malo dalje, skrivene od glavne turističke rute, još uvijek često nepoznate, čekaju i druge dvije skulpture, Jeanneke Pis i Zinneke Pis, djevojčica i pas u sličnim pozama.
Nakon što smo izašle iz labirinta staroga grada, put nas je vodio u sasvim drugi svijet, u EU četvrt. Visoke, moderne zgrade od stakla i čelika, sjajne i stroge, čine ogroman kontrast rustikalnom šarmu centra. To je srce političke Europe, mjesto koje svakodnevno gledamo na televiziji, ali čiju stvarnu moć i veličinu osjećamo tek kad se nalazimo ispred njih. Oko njih su prostrani parkovi koji nude predah od užurbanog ritma, jedan od njih je Park Cinquantenaire sa svojim prepoznatljivim slavolukom.
Prošetale smo fino uređenim vrtovima, zavirile u krasne knjižare, a navratile smo i do Atomiuma. Baš poput Eiffelovog tornja, i ova je konstrukcija napravljena za potrebe Svjetske izložbe i također trebala biti rastavljena za par mjeseci. Umjesto toga, postala je simbol grada.
Dan u Luxemburgu
Luksemburg nam je bila sljedeća stanica. Zahvaljujući velikoj udobnosti vlakova ovu udaljenost gotovo da i nismo osjetile. A grad je pravi mali biser. Impresivna šetnica koju nazivaju najljepšim balkonom Europe nalazi se na strmoj litici koja razdvaja gornji i donji grad i zahtjeva sasvim polagan tempo koraka jer svaki novi otkriva neku novu gradsku vizuru. A današnje sunce s dramatičnim oblacima stvorili su i nenadmašnu pozadinu.
Grad je besprijekorno čist, uređenih fasada, šarmantnih malih ulica, strmo se spušta liticom u podnožju koje vrluda rječica okružena bogatim zelenilom. Sve to uz brojne gradske zidine, utvrde i šiljate tornjeve stvara i pomalo bajkovit dojam.
Bruges i Ghent
Vožnja vlakom do Brugesa i Ghenta sljedećeg dana trajala je osjetno kraće od one prethodnog dana, ali su zato kilometari u nogama bili impresivni. Kao i uvijek, bajkovit i jako romantičan Bruges i uz njega novootkriveni Ghent, prekrasno iznenađenje. Oba nevjerojatno fotogenična, divne arhitekture i ugođaja, kamenih ulica, romantičnih kanala koji presjecaju grad, s bezbroj starih dobro očuvanih građevina, pravi srednjovjekovni biseri. Slični, a opet jedinstveni.
Bruges nas je dočekao u mirnom prijepodnevnom ruhu, svjež nakon jutarnjeg kupanja kišom, dok su gradske ulice tek počinjale živjeti. Prošetale smo pored jezera ljubavi, zastale na mostićima s pogledom na kanale i divile se savršenim pročeljima koja izgledaju kao da su izašla iz stare slikovnice. Vožnja brodićem neizostavni je dio posjeta, baš kao i mirisne vafle na glavnom trgu uz promatranje prolaznika.
Poslijepodne je pripalo Ghentu, gradu koji nas je iznenadio svojom živahnošću i raznolikošću. Dok je Bruges sinonim za smirenost i polaganost, Ghent pršti energijom, šarenim muralima, glasovima studenata i brojnim biciklima koji su neprestano klizili ulicama. Uživale smo u pogledu na veličanstvene katedrale i tvrđavu koja dominira gradom, a onda se izgubile u labirintu uličica koje vode do skrivenih dvorišta i malih kafića. Na trenutke je djelovao poput kulise nekog povijesnog filma, a već idućeg poput modernog, mladenačkog grada koji živi punim plućima. Ni ovdje nismo propustile vožnju brodom koja je i ovdje ponudila potpuno novu perspektivu grada.
Umorne, ali ispunjene, vlak nas je vratio u Bruxelles gdje je večer donijela onaj poseban osjećaj zahvalnosti za dan koji je bio bogat i čaroban, baš onakav kakav se dugo pamti.
Dan u Amsterdamu
Ovaj je dan započeo jako rano. Super brz i moderan vlak za Amsterdam kretao je već prije sedam. Prava jurilica, udobna i ugodna, za tren nas je oka dobacila na odredište. A Amsterdam je i dalje osebujan na svoj način, šaren, glasan, veseo, pun života, glazbe, mirisa i boja. Raj za sva osjetila. Raznovrstan u svakom smislu. Čak je i vrijeme uvijek promjenjivo, a ovog je puta zaobišlo sve prognoze i srećom nam darovalo ipak najviše sunca.
Dan smo započele razgledom grada s vode. Vožnja brodom kroz kanale otkrila je Amsterdam iz one najljepše perspektive. Šarmantne uske kuće nagnute jedna prema drugoj, mostići koji povezuju obale, bicikli naslonjeni uz ograde, sve to u pokretu i odrazu vode djelovalo je još ljepše. I još posebnije uz ugodnu priču vodiča koji je plovidbu ispunio zanimljivostima i sitnim anegdotama o gradu i malim lekcijama o svakodnevici Amsterdama. Tako smo saznale da širina kuće nekad nije bila stvar estetskog izbora, već porezne politike. Što je pročelje bilo uže, porez je bio manji. Tako su nastale visoke, uske zgrade koje danas čine jedan od najprepoznatljivijih prizora Amsterdama. Također, namještaj se u te uske, visoke kuće često ne unosi kroz vrata već kroz prozore. Podiže se izvana, pomoću užadi i kolotura, pričvršćenih na posebne metalne grede koje i danas krase pročelja zgrada. Zanimljivo je i da se iz kanala svake godine izvuče tisuće bicikala, a i puno drugih neočekivanih predmeta.
Nakon plovidbe nastavile smo šetnju ulicama punim boja i mirisa. Slasni sirevi u svim mogućim varijantama, vafli s mirisom karamele, šarene klompe, tulipani i bicikli, sve isprepleteno. Kratko smo zavirile i u Rijks muzej jer za duži boravak nije bilo vremena.
Nezaobilazan je bio predah uz šalicu kave s pogledom na kanale i prolaznike. Savršen trenutak da se sve doživljeno složi u uspomene. Ostatak poslijepodneva prošao je u laganom ritmu, malo sitnih kupovina, pokoja razglednica i suvenir za uspomenu, nezaobilazno fotografiranje na svakom koraku jer je grad jednostavno neumorno fotogeničan. Nakon tolikih dojmova, dan se završio jednako lijepo kao što je i započeo. Ispunjen, bogat i vedar, baš poput samog Amsterdama.
Antwerpen
Antwerpen, za razliku od Bruxellesa i Luksemburga, djeluje opuštenije i slobodnije i ima neku drugačiju umjetničku pomalo boemsku dušu. Ulaz u grad već je bio doživljaj sam za sebe, kroz veličanstveni Antwerpen Centraal, kolodvor koji više liči na katedralu nego željezničku stanicu. Jedna je od najvećih znamenitosti grada, spaja u sebi elemente različitih stilova, a mnogi ga smatraju jednim od najljepših na svijetu. Visoki svodovi i raskošni ukrasi od mramora čine zgradu više palačom nego prometnim čvorištem. Ono što ga dodatno čini osobitim je i njegov složeni dizajn s više razina perona.
Nakon tog impresivnog dočeka, ulice su nas vodile do Grote Markta, središnjeg trga okruženog kućama s prepoznatljivim šiljatim krovovima i fasadama koje izgledaju kao da su iz neke stare bajke. Povijest na svakom koraku, bučne fontane, šarenilo terasa. Obišle smo i jednog od najstarijeg simbola grada, dvorac Het Steen na obali rijeke Schelde. U neposrednoj mu blizini kontrast stvara Muzej MAS, moderna građevina od crvenog kamena i stakla. Baš je impresivnog izgleda i dominira panoramom sa svojim oblikom poput naslaganih kutija. Uspon na vrh muzeja nagradio nas je pogledom. Luka u daljini, rijeka koja grli grad i mreža ulica u kojima se spajaju prošlost i sadašnjost.
Ipak, Antwerpen je možda najviše poznat po svojim draguljima. Stoljećima je središte trgovine dijamantima i s razlogom nosi ime svjetske prijestolnice dijamanata. Prošetale smo dijamantnom četvrti prepunoj izloga u kojima blješti tisuće sitnih svjetlucavih svjetova. Kupovinu smo ostavile za neki drugi dolazak.
Dani su prošli brzo, ali svakako ostavili traga. Svaki sa svojim ritmom i svojim licem, zvukovima i bojama. U svim šetnjama i vožnjama i svim trenucima predaha skupilo se toliko slika i dojmova da se čini kao da smo proživjele nekoliko putovanja u jednom.